SUCK MY SCARS

Ne znam jesam li napisala u prošlom postu, ali ofarbala sam se u ljubičasto. Kupila sam novi CD od PJ Harvey. Poštom sam dobila CD od 7 Year Bitch. Također sam kupila i nove Marte od kojih sam imala otovrene žuljeve na nogama koji sada sretno zarastaju. Vratila sam se normalnoj nastavi i mogu priznati da mi se to ni malo ne sviđa jer sam bila prisiljena otići na kemiju. Izašao je norvi Nirvanin DVD koji JOŠ nemam. Ne znam ni jel došao u Hrvatsku. Mama se upravo vratila s Interlibera (na koji nas ovi iz škole ove godine nisu vodili) i donjela mi je knjigu pjesama Nick Cavea (najbolje pjesme) i DVD Pričaj s njom (ima perverznim djelova s minijaturnim ljubavnikom). Skladala sam 3 nove pjesme. Crkla su mi oba kabela za gitaru, a trzalica mi se dodatno istrošila. Jučer sam pila pivo nakon jako dugo vremena i skužila da uopće nije tako odvratno. Danas sam dobila 3 iz matematike iz školske zadaće. Da budem iskrena, neznam ni šta trenutno učimo, ali dobro. Zadovoljna sam ocjenom. Nakupila sam se i preprženih CD-ova. Na par dana sam uspjela izvaditi Gitse iz linije. Zamjenila ih malo s Polly Jean jel mi je jako falila. Također sam naučila svirati još pjesama od Polly Jean.

Ne znam jesam li potpuno bez inspiracije ili ona samo nestaje kada želim pisati post. U školi je imam i to jako. Da, moja inspiracija. Dobili smo novog profesora iz tjelesnog. Kreten na kakvog se teško načazi. Ja sam inače oslobođena tjelesnog. Imamo tjelesni zadnji sat. Kaže da moramo biti tamo kada nas upisuje. Dobro. Tamo smo. Onda ga pitamo jel možemo ići kući jel smo gladne (Ines i ja), a on nam se zlobno nasmješi i kaže da nam on može dati hrenovku u tijestu. Ona nas je do pola sata samo gledao i smijao nam se u facu. Tako je egoističan i isfrustriran da to ne mogu opisati. Na kraju sam otišla kući. I uvijek hoću. Briga me za neopravdane. Moram se raspitati koliko nepravdanih je do opomene. I nadam se da će se Lela što prije vratiti. Ona me uvijek puštala da idem kući.

Eto, sada stvarno ne znam o čemu da pišem. Nemam inspiracije.

Sve je tako cool i dosadno da uopće nemam inspiracije za pisanje nečeg smislenog. Samo mi se po glavi vrte različite besmislice koje nemaju veze s vezom. Uglavnom vrijeme provodim na myspace-u koji svaki dan volim sve više. Očito zbog toga i zaboravljam na blog. Nisam imala pojma da myspace može biti tako zarazan. Ili petljam oko dizajna (koji je trenutno negledljiv) ili idem po različitim grupama. Volim te grupe. Uglavnom raspljavljam o seksizmu i homofobiji i svim tim glupostima koje uništavaju svijet. Shvatila sam da sve manje volim ići na Nirvana grupe. Zapravo, shvatila sam da ih nimalo ne volim i da mi masovno idu na živce. Ne znam kako opisati koliko me živcira to što je na svim tim grupama isto sranje. Courtney, zla kučka koja ga je ubila i jedva čeka da se dokopa novaca. Nije bilo ljubavi, samo je novac bitna. Živcira me ovaj svijet i način na koji većina ljudi razmišlja. Svi samo sljepo sljede druge i boje se razlikovati i biti posebni po nečemu. Čak nemaju ni svoje mišljenje jer je lakše prihvatiti tuđe. Ne znam, ali osjećam se da sam jedna od rijetkih koji znaju točno šta žele i kako žele. Osjećam se da sam jedna od rijetkih koji su uspjeli izgraditi svoj svijet i da sam jedna od rijetkih koji imaju VLASTITO mišljenje o nečemu. Mislim da ne griješim kada kažem da znam možda 10 ljudi koji imaju vlastito mišljenje o nečemu.
Dobro, znati što se hoće je teško. Ja to znam već godinama. A opet sam užasno neodlučna. Recimo dok si kupujem za jesti uvijek ću rađe reći nekom drugom da izabere za mene nego da sama biram. Ali recimo, kada se radi o nečemu više osobnom od jela, onda uvijek znam šta hoći. I možda zapravo nemam tako malo samopuzdanja kao što sam mislila da imam. Možda ga ipak imam malo. Ili tako razmišljam zato što 2 tjedna nisam bila na nastavi pa nsiam bila okružena kretenima među kojima izgubim i ono malo samopuzdanja koje imam. Jedan prijatelj (MSN prijatelj) mi je rekao da mi se divi zato što imam samopuzdanja koje on nikada nije imao. Ja i dalje sebe ne doživljavam osobu koja ga ima. Ja sebe doživljavam jedino koa osobu koja zna šta hoće i koja ima izgrađeni ukus. Da, to sam ja. Nisam depresivna, niti se želim ubiti. Nisam nezadovoljna sobom, niti sam presretna. Trenutno sam u vezi svega u onoj nekoj sredini. I dobro mi je. Skužila sam da imam veliki utjecaj na ljude. Čak i ako sam u krivu mogu nekog uvjeriti da sam u pravu.
Da, ofarbala sam se u ljubičasto. Ni sama ne znam kako mi stoji (eto - uviejk sam uvjerena da izgledam grozno), ali znam da mi se boja jako sviđa zato što jako volim ljubičasto. I da, i dalje stojim iza onoga da će se moj budući riot grrrl bend zvati Violet Power!!!, baš tako s ta 3 uskličnika. Violet se često spominje u riot grrrl pjesmama. I ako nekog zanima moj myspace. Mada dizajn nije konačno riješenje. I da, ona pjesma koja svira je od The Gitsa. Trenutno su mi možda čak i najdraži bend. Mada ih trenutno ne slušam budući da je novi mjesc pa opet konačno mogu skidati albume. 2 dana nisam mogla. Sada opet ljepo mogu i skinila sam si sve od Sleater-Kinney šta mi je falilo. I eto budući da mi je poprilično dosadno, opet malo testova (ovisna sam o njima)

Oduvijek sam znala da imam svoj mali kult sljedbenika....

Which Sleater-Kinney Girl Are You?

YOU'RE JANET. You're AWESOME/effing GODLY on those drums! Everybody enjoys watching you're hair sway in the fans while you pound away. Man oh man. You make people smile when you're up there, they can't help it. People want to BE you. You're a leader, and you have your own cult of followers! Even though you are at the back of the stage, you are the fuel that keeps the fire burning! Plus you can super-multitask and that smile is pretty much the cutest thing on the planet.I consider you to be the best drummer ever, pretty much.
Take this quiz!








Quizilla |
Join

| Make A Quiz | More Quizzes | Grab Code

Shvatila sam da mi se cijela arhiva bloga izbrisala. Oko godinu i pol pisanja znači, malo više. Sranje. Bilo je svakakvih postova i sada sam ih baš čitala (ja ih imam usnimljene). Znam da sam već par puta objavljivala sve svoje stare postove pa neću opet, ima ih cijela hrpa. I trenutno čitam postove stare godinu dana i ipak vidim koliko se toga promijenilo. Dosta toga. Prije godinu dana sam bila opterećena s time što su me svi oko mene (iz razreda) ispitivali o tome kako se drogiram ili kada ću se ubiti (to mi se gadilo, i dalje mi se gadi). I ne znam ni sada zašto sam se toliko opterećivala s time. Naravno da sada vidim koliko je to bilo glupo. Uvijek treba proći neko vrijeme da se smiješ vlastitim postupcima. Recimo, u 7. razredu sam bila jako isfrustrirana. I onda sam počela voditi dnevnik uostalom. I ovo ljeto mi je bilo dosadno i išla sam čitati sve svoje stare dnevnike i smijala sam se svojim starim zapisima. Vjerojatno ću se jednog dana smijati svojim halucinacijama i opsjdnutosti glazbom i Kurtom i svemu tome šta me sada okružuje. Ipak mi je najsmješnije to što sam uvjerena da se ne mjenjam ni malo. Sada vidim koliko sam u krivu. Zanima me šta ću o svemu ovome misliti kada budem starije kojih recimo 5 goidna, ako još uvijek budem imala blog. Bit će to zanimljivo. Osim ako ostanem ista. Nadam se da se neću smijati feminizmu i nadam se da se neću smijati riot grrrl-u i svemu tome. Onda bi samu sebe razočarala. Imala sam i ja faze, a da sama nisam ni znala da sam ih imala. Mislila sam da je to nešta šta će trajati vječno.
SVE MOJE FAZE

7. razred - PUNK
Znači da, slušala sam punk bendove, uz Nirvanu i pušila sam i pila pivo i mislila sam da sam zbog toga užasno cool. Bila sam presretna kada sam smjela biti do 11 vani, mada sam uglavnom bila do 10. Također sam bila jako cool kada sam jela lišće. Jedina dobra stvar koju sam to ljeto napravila je kada sam s prijateljicom kupila sladoled u nekom kartonu pa smo to jele rukama i tako prljave si prljale odjeću. Ili kada smo kupile Lego šlag i oblatne pa smo to jele. Jedina dobra stvar koju sam to ljeto napravila dok se nisam zbog depresije zatvorila u kuću, ali to je bilo tek na kraju ljeta.

8. razred - METAL
Ne znam ni sama kako, ali najednom sam prestala slušati punk zato što sam ga povezivala s onime šta mi se na kraju ljeta desilo i zbog čega sam se još više povukla u sebe (šta je to nikada nikome nisam rekla, niti vjerujem da hoću,). I tako, počela sam s Metallicom, oni su mi bili najdraži. Ali imala sam i neku kompilaciju sa svim ostalim metal smećem. Istina je da sam slušala i alternativu i sve to, ali najviše sam slušala metal. Čak sam i imala (i još imam) kartu za koncer od Metallice. Ali jedan dan promijenio je sve. Taj dan kada sam kupila kartu za Metallicu, onda sam kupila i singl CD od Polly Jean (rare za samo 19kn) i jako mi se svidio. Metallicu sam prestala skušati kada je koncert otkazan. A općenito sam prestala slušati metal i sve to jer sam shvatila koliko sam glupa bila.

1. razred - DEPRESIJA
Počelo je malo prije upisa u srednju školu. Počela sam se još više povlačiti u sebe i bila sam jako nesretna. Mada su me "prijatelji" (koji su se stalno iskazivali da uopće to nisu) stalno zvali da idem van s njima (onda sam uvijek imala novaca pa sam stalno častila), ali ja sam odbijala. Ostala sam kod kuće i plakala sam i slušala glazbu. U to vrijeme sam se počela slušati alternativu zahvaljujući tome što sam cijele noći provodila gledajući emisije tipa Alternative Nation ili Flipside. Saznala sam za hrpu bendova koje sam počela voljeti. Također sam opsesivno pisala pisma zamišljenim osobama i dnevnik. Nažalost, pisma sam bacila, ali dnevnici ostaju. Spavala sam cijelo popodne skoro i veliki dio jutra. Bila sam stvarno užasno nesretna i htjela sam se ubiti i to sve, sada mi je to smejšno. Onda sam otkrila glazbu Polly Jean još više i zaljubila sam se u cijelu to ideju i sve to. Kada je počela škola bilo mi je još gore. Uglavnom, cijeli taj razred sam otkrivala nove bednove. Sve dok...

3. i 4. mjesec 1. razreda - IZGUBLJENOST
Opet sam se počela družiti sa starim "prijateljima" plus s Mrkvom i ovima. To je rezultiralo time da sam počela piti. Jako piti. I onda sam pila ljekove i alkohol u isto vrijeme i slične stvari. I htjela sam probati LSD i haroin. I stalno sam htjela pobjeći od svega. Nakon ta 2 mjeseca nisam mogla izdržati i opet stara priča - povlačenje u sebe i čekanje da bude bolje, pisanje, ne rađenje ničega.

7. mjesec, - sada - SREĆA, ALTERNATIVA, RIOT GRRRL, ZALJUBLJENOST
To je bilo poprilično sretno razdoblje, jedno od najboljih. Konačno sam upoznala prave prijatelje koji stvarno to jesu i zabavljala sam se kao što se nisam zabavljala prije. Snimila sam film i sve to, bilo je super. Jedno vrijeme sam imala i bend i išlo nam je sve dok se nismo posvađali. Ja sam ispala krvia za sve, mada se tek kasnije vidilo da sam bila u pravu. Također sam se uspjela i zaljubiti. Inače mi to ne uspjeva jer nikada niko nije dovoljno dobar i na svakome vidim samo mane i svi se muški ponašaju kao kreteni. Internet je svemoguć i upoznala sam ga. I izgled nije bitan, bitno je ono šta je unutra.

I tako, sada sam sretna, a danas mi je dobar dan. Nabavila sa ORIGINAL DVD Mulholland Drive. Konačno. Ne mogu opisati koliko volim taj film. Volim ga zato što se cijeli film ne zna šta je san, a šta je istina. Volim ga zato što je čudan i što ga se mora pogledati više puta da bi ga se shvatilo. Volim ga zato što moram biti skoncentrirana dok ga gledam. Volim ga zato što svaki put kada ga gledam otkrijem nešta novo. Volim ga zato što ljubavna priča u filmu nije normalna i zato što je, mada je film Američki, potuno neamerička. Volim ga zato što se mogu poistovjetiti s likovima, mada opet ne u svemu. Mogu shvatiti Diane zašto je bila nesretna toliko i sve to. Mogu shvatiti zašto joj je taj san toliko značio i zašto ga je sanjala. Također mogu zamisliti zašto je bila takva kada se probudila. Uostalom, i ja sanjam ono šta nemam. Pa ja sam u onom svom snou u nastavcimama zaručena s Kurtom i imam bend i sviramo koncerte. I uvijek mi je odlično i nikada nisam umorna. U snu ni zbog čega nisam nesretna i sve ide onako kako ja želim. Zbog toga ja toliko i volim sanjati valjda. I često sanjam kada sam budna- Točnije sanjarim. Pod nastavnom me to spašava od dosade. I da, uvijek sanjam u bojama i stvarno su mi snovi tako realistični da ih često pobrkam s realnosti. Ne znam o čemu da dalje pišem. Ima ko ideju o čemu da bude idući post?

Wich PJ Harvey you are?

You are the "Dry" PJ Harvey Take this quiz! Quizilla | Join | Make A Quiz | More Quizzes | Grab Code

What Chick Rocker Are You?

Congratulations, you're PJ Harvey. You're the coolest chick rocker. You actually have talent. Oh, and you think Nick Cave is a douchebag but continue to make music with him anyway.
Take this quiz!








Quizilla |
Join

| Make A Quiz | More Quizzes | Grab Code

Prvo ću početi s Gitsima budući da sam zadnjih dana opsjednuta njima. I tako, naravno da ja otkrijem neki bend tek kada pjevčica umre ili kada je bend prestao postojati. The Gits su se raspali 1993. zbog smrti Mie Zapate. Kao što sam napisala u prošlom postu, jedne večer kada se vraćala kući s koncertaq neki tip (Jesus nekako) ju je napao i silovao, a onda zadavio. Baš kada im je album kojim su se trebali probiti izašao. Naravno, ubojica godinama nije nađen. Mada je i sam Cobain skupljao novac za platiti detektiva da se otkrije ubojica. Zapravo, svirao je koncert na kojem je sav novac od prodaje karata išao za detektiva. Skoro cijelu noć sam provela slušajući Gitse jer jednostavno su super. Dugo me nijedan bend nije tako osvojio. Ona je imala super glas. Ona je pisala super tekstove i ona je jednostavno prenosila energiju u glazbu. I ne znam kako opista to koliko mi se Gitsi sviđaju i koliko mi znače. U tako malo dana su mi uspjeli postati jedan od najdražih bendova. Brzinom svjetlosti sam se vezala za njihovu glazbu. A inače mi treba dosta vremena da se vežem za bilo šta. Znam da već godinama odgađam slušanje Gitsa jer stalno zaboravljam na njih, ali eto. Jednostavno je došao dan kada sam ih čula i sada ih slušam i jedva prestajem. Čak i sam Gitsima zamjenila svoje snove koje tako volim. Moje predrage snove u nastavcima. Eto, toliko o tom glazbenom dijelu posta. I za kraj riječi jene meni vrlo drage pjesme od The Gita - Second Skin.